U prvoj polovici veljače u Prepelicama je bilo veselo i zabavno. U skupini su nam došli novi prijatelji Dora i Luka, a djeca su ih brzo prihvatila kao dio ekipe. Maškare su i dalje vladale vrtićem te svakog petka u vrtić nisu dolazila djeca već princeze, superheroji, razne bubice, policajci, pingvini, pa čak i duhovi.  Svatko je htio netko drugi biti i svoje lice sakriti. No, jedan vuk nas je na razmišljanje potaknuo jer je on u svojoj slikovnici „Vuk koji je htio biti druge boje” svima nama ispričao i obajsnio da je ipak najsretniji bio kad je svoje crno krzno nosio.  Osim maškara u skupini je zavladala i ljubav, ona neka posebna, čarobna i zarazna. Ponovo smo se družili s našim vukom koji nam je u slikovnici „Vuk koji je tražio ljubav” ispričao kako je on svoju ljubav našao iako u početku za nju nije baš mario. I mi smo se zaljubili u tog vuka i pročitali još jednu njegovu priču, a to je slikovnica „Vuk koji nije volio čitati”. To nas je sve potaknulo na razgovor što sve volimo, a što ne. Pa tako Prepelice gotovo sve vole svoje roditelje, bake, djedove, sestre i braću, ali volimo mi i mace, pse, zečeve, igru, prijatelje, šetnje, pizze, sladolede i još svašta nešto.  Prsti su nam i dalje vrlo aktivni i puno rade, posebno na finoj motorici  kroz razne aktivnosti i igre. Vrijeme nam nažalost baš i nije bilo nakljonjeno i kiša je neumorno padala te nam kvarila mogućnosti boravka na zraku no nismo se dali. Svaki tren bez kiše kako male kišne gliste izlazili smo na zrak i u šetnje. To nas nije spriječilo da se krećemo i vježbamo u vrtiću jer mi volimo vježbati i znamo da vježbanjem jačamo naš duh i tijelo.

16. veljače naš Noel proslavio je svoj 5. rođendan i to je bio i za njega i nas velik dan.

Kiša je ipak stala i sunce nas je obasjalo na najvažniji dan, a to je ovog mjeseca bio 17. veljače. Taj smo dan s ostalim skupinama iz Funtane prodefilirali mjestom sve do općine kako bi našem načelniku vratili općinski ključ, pokazali svoje maske, otplesali maškarani ples te ispred općine napravil urnebes. Tome male maškare i služe da se vesele i druže. Kako bi druženje bilo još slađe općina je počastila maškare male s krafnama i sokom.

Sad krećemo u mirnije dane ili bolje rečeno uplavit ćemo u mirnije vode jer vrijeme je da naš projekt o ribarstvu i ribama Jadrana započne.

Nakon veselih maškara došlo je vrijeme da polako krenemo u naš projekt “More”. 

Iako je bio u našoj sobi smanjen broj djece zbog bolesti (upale uha i visoke temperature) djecju igru u sobi obogatili smo poticajima – materijalom i igrama iz Montessori pedagogije. Djeca su ih prihvatila s velikim zanimanjem i interesom za ponuđene materijale i aktivnosti. 

Započeli smo sa stolno manipulativnim aktivnostima “Pecamo ribice”, “Morske čarobne riječi”, sličice s magnetima u obliku ribe i broda, vaza i lastik i slične aktivnosti na temu projekta. Također odradili smo i par likovnih aktivnosti- “Morska dubina”, “Ja ronim” i druge i sve to kako bi poboljšali motoriku šake i trohvat. 

25.02. obilježili smo dan ružičastih majica i razgovarali smo u krugu na holu zajedno sa skupinom Kosići o tome što ne smijemo raditi jedni prema drugima i kako se trebamo ponašati. 

Djeca i dalje rado idu na treninge stolnog tenisa i ponosno skupljaju naljepnice “Pandići”.