Skupina Kosići ovu pedagošku godinu započela je s 18 upisane djece, od čega 12 predškolaraca.

Već prvi dan bilo nam je veselo jer je naša Paola slavila 5. rođendan. Pjevali smo joj, crtali album za uspomenu, Paola je puhala svjećice i naravno počastili smo se suhim voćem.

Prve dane smo se upoznavali s novim rasporedom u sobi dnevnog boravka, novim prijateljima koji su nam iz skupine Prepelica postali Kosići ove godine te smo se prisjetili vrtićkog ritma. Također svatko je ispričao gdje je bio i što radio ovo ljeto. Sve je teklo bez problema i veselo.

Poticaj za crtanje autoportreta za ormariće bila je slikovnica Ogledalce. Na taj način započeli smo godišnji veliki projekt To sam ja, ne postoje ista dva. U sklopu njega krenuli smo proučavati svoje tijelo – što sve imamo na tijelu, kako izgledamo, koji su dijelovi tijela i čemu služe koji dijelovi. Tu su nam pomogle pjesmice To sam ja i Glava ruke trbuh… Posebnu pažnju posvetili smo prstima. Svakodnevno smo vježbali prste, pjevali pjesmicu Prsti, pokušavali što pravilnije držati olovke, drvene bojice prilikom crtanja, otisnuli smo dlan i prste na veliki hammer papir, igrali se s plastelinom i napravili izložbu Plastelin i moji prsti, a upotrebom čačkalice u plastelinu radili rupice te opipavali teksturu plastelina nakon izrade malo i puno rupica. Prsti su nam pomogli i u igri sa zemljom, radile su se kuglice, gliste, palačinke… svašta.

Obilježili smo Dan HOO sporta 9. rujna noseći bijele majice i odlaskom na igralište Perili gdje su djeca trčala, šutirala na gol, igrala nogomet, pokušala pogoditi koš s košarkaškom loptom, vodila loptu rukama, preskakali vijaču i vježbali kao pravi sportaši.

Za zdravlje našeg tijela znamo da je bitna tjelovježba, ali i šetnja pa smo tako šetali uz more, vježbali u dvorani i u sobi. Djeca su se upoznala s igrom Glazbene stolice i vježbanje koje su svakodnevno tražili ujutro za igru. Igra se igra tako da djeca hodaju oko stolica dok svira glazba, a kad glazba stane djeca izvode vježbe koje se nalaze na sličici koja je zalijepljena na stolici pokraj koje su stali.

Nažalost, naš prijatelj Benjamin družio se s nama samo dva tjedna i sad kreće u nove avanture u Zagrebu gdje seli s majkom. Poželjeli smo mu puno sreće, smijeha i novih prijatelja. Nacrtali smo mu album sjećanja, a Benjamin nam je obećao da će nas posjetiti kad god dođe u Funtanu.