Krenuo je mjesec taj kad nam se ptice vraćaju, livade procvjetaju, drveće propupa, šparoge u šumi se množe, dan sve duže traje, a i sunce nam sve češće kuca na prozore vrtića. Polako dolazi proljeće, a u sobu našeg dnevnog boravka ušetale su na police nove igre, materijali, pravila inspirirani Montessori pedagogijom. Tako su se djeca prvi puta susrela s taktilnim brojevima i slovima te palentom u kojoj su ispisivala sve što su prije toga s prsima prije opipala. Šarene ribice lovili su vješto i u točne posude razvrstavali. Upoznali se i s magnetom koji privlači metal, pa su se ribice s metalnom spajalicom lovile za magnet dok one bez spajalice baš i ne. Jedna vaza, gumice, ribice i šarene štipaljke bili su zanimljivi za dječje prstiće, pa su ih vješto jačali i razgibavali stavljajući gumice na vazu ili pak prema predlošku kreirali šarenu ribicu pravu uz pomoć štipaljka u boji. Prsti mira imali nisu, pa su tako pincetni hvat i šarene kuglice bile super igra za traženje iste boje perlice i ljuskice. Preciznost smo vježbali isto tako jer štapice za uši ugurati u komad slamke nije baš svima bilo lako, a riba u sebi kosti ima te koliko ih moramo staviti piše na papirima s brojkama i točkicama. Upoznali smo se i s dvije nove igre tiše na temu „More” i uživali. Sve te igre igrao je svatko kad je došao njegov red jer vježbali smo upornost, strpljivost, čekanje na red, ali i da svatku igračku i igru moramo pusti upravo onako kako smo je i pronašli – spremnu za igru slijedećem prijatelju. Djeca su te vrline usvojila lako i bilo nam je baš veselo i slatko.

U našoj sobi zavladao je neki ugođaj novi, morski, tajanstven i neotkriven još jer polako smo krenuli u naš projekt „Ribarstvo”. Odmah na početku zagrebli smo u svijet riba i u slikovnici „Riba duginih boja” upoznali se s nekim najpoznatijim morskim stanovnicima, te također naučili kako je lijepo dijeliti i imati prijatelje. Svatko je napravio i svoju ribicu Srebricu koje su zaplivale u našoj sobi sretne i vesele s jednom sjajnom ljuskicom. 4. ožujka u posjet su nam došli roditelji Pršurić, Dujetovi tata Toni i mama Tena koji su nam predstavili zanimanje ribar, pokazali nam opremu ribara, slike kako se lovi riba, koliko riba ribari luove, s čime love ribe, kako se krpaju i rade mreže. Oduševljeni smo bili i na tren morima plovili. Svatko tko je htio mogao je ribar postati i pravu ribarsku opremu isprobati. Dujetova mama Tena posjetila nas je još jedanput, 11. ožujka, i sa sobom pravu ribu donijela. Pokazala nam je kako se riba čisti i koliko kosti u ribi ima te da nije isto jeli riba velika ili mala. Bilo nam je opet super i zato velika hvala i ovim putem obitelji Pršurić koji su nas nam u goste došli i sve ovo omogućili te nas obogatili novim iskustvima i saznanjima.

Osim mora i novih igara uživali smo i u kazališnoj predstavi „Hrvatska bajkovnica” teatra Naranča koji su nam došli u Vrtić i predstavili priče o „Ribaru i ribici” te „Princezi i žabcu” na jednostavan djeci prilagođen način što je privuklo pažnju svih u skupini.

Povodom Međunarodnog dana žena svim našim dragim ženama u obiteljima i šire oslikali smo tulipane izrezane od tuljaca i poklonili im ih od srca.

S ljepšim i sunčanijim danima još više šetamo uz more gdje promatramo ribice, a prošetali smo i ribarskom lukom u Funtani gdje smo pitali baraba Romana što sve ima na svojoj barci i čime se on bavi. Osim toga, promatrali smo macu koja je uživala ližući šape u kašeti punoj ribarskih mreža, brojali smo ribarice i jedrilice kojih u luci i marini puno ima jer naravno sve Prepelice znaju razliku između njih i da jedrilica visok jarbol ima. Da nam šetnja bude i vježba malo, nizbrdo smo pokušali kao rak hodati i svi smo uspjeli. Na proljeće zaboravili nismo pa smo tako promatrali ljubičice koje rastu blizu našeg Vrtića. Brojali smo im latice, imenovali boju i tad je naš Noel upitao sve da zašto je teško isčupati iz zemlje cvijeće. Jakov mu je odgovor dao – zato jer ima korijenje u zemlji. Tako mi učimo međusobno svi jer znanje volimo s prijateljima dijeliti. U likovnim aktivnostima osim ribica oslikavalimo smo i cvijeće razno jer ipak proljeće je godišnje doba krasno.

I tako nastavljamo u morsko proljetnom tonu dalje jer u nove avanture žurimo i ubrzo vam i o njima pišemo….

U drugoj polovici ožujka avantura falilo nije, pa smo tako 18. ožujka u poslijepodnevnim satima ugostili naše očeve iz skupine u Vrtiću. Puno smo se igrali, smijali, malo plesali, pa darovali tate diplomama i privjescima koje su im djeca napravila. Nakon toga primili smo se ozbiljnog posla – oličili smo barku za našu sobu dnevnog boravka. Bilo nam je baš super svima, a naša soba postala je bogatija za prekrasnu barku u našem centru mora. Novi kutak za igru i učenje.

20. ožujka obilježili smo Međunarodni dan sindroma Down jer mi volimo različitosti i prihvačamo ih s ljubavlju i veseljem. Svi smo u znak toga obukli i nosili različite čarape s ponosom. U velikom krugu pričali smo o razlikama među nama i shvatili da su upravo one koje nas čine divnima i jedinstvenima.

            Od 23. do 27. ožujka u skupini smo obilježili Tjedan mentalnog zdravlja i svakog dana posvetili nečem novom i zanimljivom. Tako smo u ponedjeljak učili nešto novo i posvetili pažnju učenja novih pojmova, poticali koncentraciju, pažnju i samopouzdanje u govoru kroz igru. Pojmove sa sličica djeca su što brže imenovala i na taj način uz igru i zabavu puno toga novoga stekla i naučila.

U utorak smo proveli aktivnosti vezane uz prijateljstvo i timski rad. Svi znaju da se u vrtiću prva prijateljstva grade i njeguju. Tako je svatko nacrtao svog najboljeg prijatelja, igrali smo se u parovim, plasali s prijateljem i njegovali prijateljstva. Srijedu smo posvetili osjećajima i malim stvarima oko nas. Tako su djeca verbalizirala što ih čini sretnima, što ih rastužuje, što ljuti, čega se boje. U šetnji mjestom i uz more imali su jedan zadatak, a to je da opažaju okolinu oko sebe. Sve što su opazili likovno su dočarali na papiru kad su se vratili u Vrtić. U četvrtak smo se puno kretali i bili superheroji koji su spašavali medvjedića Lina. Svi dobro znaju da je u zdravom tijelu zdravi duh i da to treba njegovati. Petak je obilježila dobrota koju smo kroz razne aktivnosti poticali među djecom i nije bilo potrebno previše poticaja jer u Prepelica dobrota i pomaganje među djecom je svakodnevna.

            Kraj mjeseca obilježio je posjeta stomatologa dr. Dujeta Vrtiću. On nam je pokazao kako se pravilno peru zubi i naučio koja je dobra hrana za naše zube, a koja loša. Mjesec smo završili puni znanja i veselo krećemo u travanj…