Početkom mjeseca ožujka skupina Kosići započela je s projektnim aktivnostima- gdje se moja kuća nalazi, kako izgleda, koja je moja adresa. Crtali smo kuću, gradili ju u građevnom centru, opisivali i imenovali prostorije. pročitali smo slikovnicu “Nevidljiva kuća” koja je pomalo tužna ali s vrlo jasnom porukom kako svatko od nas može pronaći mjesto na kojem se osjeća sigurno i zaštićeno.

Također smo u sklopu projekta ugostili tetu Rosettu koja nam je ispričala “Zlatokosu” na funtanjanskom. Priču je na funtanjanski preveo njezin sin Alexander koji je i autor funtanjanskog rječnika.

 “Šinjorina z zlatnima lasima” privukla je pažnju sve djece, upoznali smo se sa puno “novih” riječi- brkasto, kuriož, štramac, boška, orsi, piadina, šaloto…. 

Nakon ispričane priče Anika zaključuje: “Jako je lijepo pričala teta Rosetta iako je baš i nisam sve dobro razumjela.

Napravili smo i našu ČABECEDU koja je naše pravo, autorsko remek-djelo. Čabeceda sada krasi zid naše sobe dnevnog boravka i cijelo je vrijeme poticaj za učenje čakavskih riječi.

Naš knjižni junak, gnom, s nama je u šetnji Funtanom, pa čak i u igri…

Uvijek smo uzbuđeni kad se vozimo busom. 

U Poreču smo prvo posjetili stomatološku ordinaciju gdje smo svi bili hrabri i sjeli na stolicu kako bi nam teta zubarica pregledala zube. Iskušali smo se u četkanju zuba i na poklon dobili pastu za zube.

Nakon toga smo posjetili vatrogasce- bilo je jako zanimljivo..prvo smo isprobali dio vatrogasne opreme a zatim se iskušali u gađanju boce vatrogasnim šmrkom. Vatrogasci su nam upalili sirene na vozilima i počastili nas ukusnim grickalicama.

Povodom uskršnjih blagdana ukrašavamo jaja koja ćemo darovati Domu za starije u Poreču.

U vrtić nam stiže i nona Đelsija te nam pokazuje kako se rade jajarice- svako je dijete napravilo vlastitu jajaricu. Dok se jajarice peku, nona nam radi fritule koje su jako jako ukusne.

U druženju s mlađom vrtićkom skupinom, naša Lena pokazuje Prepelicama kako se igra memory sa slikama, tj. znamenitostima Funtane