Vrhuncem maškara započeo je mjesec ožujak. Ukrasili smo sobu šarenim klaunovima i odlično uvježbali ples i tekst pingvina za nastup ispred Općine za zadnji dan maškara 4. ožujka. Toga dana šetali smo Funtanom zajedno s prijateljima iz skupine Prepelice i veselili se kraju najluđeg godišnjeg doba. Načelniku Funtane smo vratili ključ Općine, počastili se krafnama i sokovima te krenuli u nove avanture.

5. ožujka sa skupinom Srakice iz Vrsara bili smo u Pučkom otvorenom učilištu Poreč gledati kazališnu predstavu „Grga Čvarak“, prošetali smo porečkom rivom, pojeli voće i otišli u posjetu veterinarskoj stanici Poreč. Tamo smo se susreli s malom kujicom, vidjeli mačke kako se liječe i što sve ima te što se sve radi u veterinarskoj stanici.

Obilježili smo Dan žena pričama o ženama, a najviše nam se svidjela slikovnica „Maria Montessori“. Za naše drage žene djeca su izradila cvjetove i s ponosom ih poklonila.

Tjedan od 10. do 14. ožujka posvetili smo u skupini znanosti. Tako smo u ponedjeljak nastavno na Dan žena čitali o važnim ženama kroz povijesti. Djecu su najviše zainteresirale priča o  Jane Goodale (engleska primatologinja), Ada Lovelace (pionirka računalne znanosti), Valentina Tereškova (prva žena u svemiru), Heddy Lamarr (smislila patent upravljanja torpeda izmjenjivim frekvencijama, dan izumitelja se slavi na njen rođendan 9. studenog). Tako su djeca pokušala biti prvi programeri, radili listiće o gorilama i uz to nam se spontano pokazao interes za pojmove osnovne i sekundarne boje. Kroz igre s osnovnim bojama zajedno smo napravili sekundarne i naučili nešto novo. To nam je pomoglo i u stvaranju duge te proučavanju kako voda putuje preko papirnatog ubrusa. Osim toga, promatrali smo kako iste količine vode u različitim posudama mogu zavarati da je vode manje ili više, a u stvari uvijek isto. Proučavali smo što od naših malih igračaka iz sobe tone, a što pluta. Djeca su zaključila da sve sto ima zraka u sebi pluta na površini, a što nema vrlo brzo i lako potone. Proučavali smo i razna stanja vode – kruto, tekuće i plinovito. Sakupljanje pare i opipavanje leda bili su najzanimljiviji. Sve što smo opažali, promatrali, probali djeca su kao pravi mali znanstvenici zabilježili i nacrtali od čega smo napravili plakate za sobu.

Bliži nam se proljeće pa su i djeca iz skupine Kosići pomogla odgojiteljicama u ukrašavanju hola vrtića izradom livade i žutih maslačaka.

Petak je bio zadnji dan našoj prijateljici u skupini Lotte koja prelazi u vrtić u Poreč i tim povodom nas je Lotte počastila finim borovnicama, malinama i suhim marelicama. Sretno Lotte u novom okruženju i s novim prijateljima.

Potkraj tjedan počeli smo priče o tata, ali o tome svemu ćemo uskoro….

Proljeće je počelo, sunce se pojavilo, grijati je stalo i  cvijeće na livadama se probudilo. Sve to Kosiće je potaknulo da dašak proljeća unesemo u našu sobu dnevnog boravak – pa smo tako slikali poljsko cvijeće u kantici, crtali, rezali, lijepili cvjetove, listove, stapke kako bismo si ukrasili sobu i ukrasili prostor igre i druženja.

19. ožujka obilježili smo poseban dan – Dan očeva. Svi smo iščekivali to popodne kad su djeca s očevima došla u vrtić na druženje. Sve je počelo pjesmom „Moj tata“ koju su djeca izrecitirala očevima, zatim laganom zagrijavanjem koji su vodila djeca i nakon toga natjecateljske igre, neke zajedno neke samo očevi. Nakon toga smo svi zajedno plesali, u paru, u krugu, slobodnim stilom. Očevi su zasluženo dobili medalje i poklone privjeske za ključeve koje su im djeca izradila, a kako završni zadatak bilo je opuštajuće zajedničko crtanje na temu „Moj tata i ja zajedno najviše volimo…“. Bilo nam se super i izuzetno samo zahvalni i ponosni na naše očeve koji su izdvojili poslijepodne za svoju djecu i druženje u vrtiću. Hvala!
20. ožujka također su nas posjetili stomatolozi bračni par Senković koji su nam pričali o njezi i higijeni zubi te koliko ih imam, zašto ih imamo i što kad se pokvare. Bilo nam je baš fora četkati velike zube s četkicom za zube. Svako dijete dobilo je i mali poklon od stomatologa kojeg su djeca nosila kući.
21. ožujka obilježili smo Dan sindroma Down noseći različite čarape i ponosno smo htjeli pokazati svima da su različitosti divne i da ih treba prihvaćati. Tog dana djeca su pokazala veliki interes za slijepe i gluhonijeme osobe i jako ih je zanimalo kako oni čitaju, čuju, pričaju. To nas je potaklo da se zadnji tjedan mjeseca ožujka posvetimo slijepim ljudima. Tako smo istraživali kako se može hodati kad ništa ne vidiš, kako prepoznati po mirisu i okusu stvari oko sebe, upoznali smo se s Braillovim pismo i ono nam je bilo baš pravo otkriće. Kako mali detektivi djeca su istraživača Braillove točkice na kutijama od lijekova, pomoću Braillove abecede pisali smo svoja imena, igrali igre, otkrivali što gdje piše. U travnju ćemo nastaviti istraživanje kako gluhonijemi ljudi govore, koji znakovi znače što, kako osjećaju glazbu i kako je to kad nečuješ okolinu oko sebe.
22. ožujka obilježili smo Svjetski dan kazališta u holu vrtića gdje su odgojiteljica skupine Prepelice i Kosića uz pomoć pomoćne radnice Antice za svoju djecu priredile kratku kazališnu predstavu „Jato“ sa štapnim lutkama. Djeca su svoje odgojiteljice nagradila velikim pljeskom, a da je predstava bila uspješna djeca su pokazala povratkom u sobu i slijedeći dan kad su sami organizirali pravo malo kazalište u sobi i glumili, izmišljali nove predstave i priče za svoje prijatelje. Lutka i kazalište pokazali su se još jednom kao dokaz dobrog prijatelja jer i djeca koja su tiša uz lutku pričaju puno više, glasnije. U kazalištu ipak priča lutka a ne dijete.

Ovog ožujka troje djece iz skupine proslavilo je svoj šesti rođendan – Donato, Mila i Luna. Zajedno smo se veselili, pjevali, častili, prijateljima slavljenicima izradili album crteža za pamćenje i sjećanje na taj važan dan.